Čet19102017

Posljednje izmjene11:29:09 AM

Back Nalazite se ovdje: Home Zanimljivosti Zanimljivosti Reportaže Lepoglavčan bio mrtav 19 godina pa “oživio”

Lepoglavčan bio mrtav 19 godina pa “oživio”

Kada je 1914. godine buknuo Prvi svjetski rat, Josip Možar iz Vesi kraj Lepoglave, radio je kao stražar u lepoglavskoj kaznionici. Imao je tada tek 24 godine, a budući da je odslužio vojsku, morao se odmah odazvati mobilizaciji.

Ostavio je Jožek kod kuće ucviljenu mladu ženu, braću i majku te krenuo u boj s velikim kontigentom hrvatskih vojnika koji će ubrzo osjetiti sve strahote rata na svojoj koži. Tako je Možar dospio sa svojom pješačkom pukovnijom na rusku bojišnicu. No, tamo je s velikim brojem svojih ratnih drugova 1915. godine zarobljen i odvučen na kraj ruske Azije, na granicu Mongolije. Sačuvao je živu glavu, ali je izgubio vezu s obitelji u domovini.

Tu je junak naše priče punih 16 godina proveo u ropstvu, ali ipak nije zaboravio svoj rodni kraj za kojim je sve više čeznuo u dalekoj zemlji. Jednog dana odlučuje se na bijeg, jer ga je nostalgija potpuno svladala.

Poželio je Možar da opet zagrli svoje najmilije i vidi svoj rodni dom. Tri je godine lutao i skrivao se po azijskim i ruskim stepama. Živio je taj patnik kao progonjena zvijer, sve dok se nije potpuno iscrpljen, 27. travnja 1933. godine probio do rusko-ukrajinske granice u mjestu Vorzolj.

Tamo je zadržan od strane policije jer nije imao osobnih dokumenata. Bilo mu je omogućeno da napiše pismo obitelji, u kojem između ostalog moli da mu žurno pošalju dokumente i novac kojim će platiti put do Lepoglave.

Međutim, ako se taj naš ratnik ikada vratio kući, tamo ga više nije imao tko dočekati. Njegova majka i jedan brat su umrli, a Josip je odavno proglašen mrtvim. Njegova pak supruga Magda, koju on u svojem pismu nježno pozdravlja i raduje se ponovnom susretu, u međuvremenu je rodila troje vanbračne djece! Još gore, jedno dijete je ugušila i zakopala u štali, a zbog nedjela je i odgovarala pred Zakonom.

Nakon toga, prodala je sav mužev imetak za 80 tisuća dinara i odselila se u Slavoniju. Tamo je započela novi život, s novim priležnikom…

Novinar tjednika Varaždinske novosti prije 80 godina ispravno zaključuje kako je Možarova sudbina, zapravo roman iz života jednog nesretnog ratnika.

Inače, kada je Josip Možar napokon kontaktirao obitelji, nije ništa znao o novoj državi.

Pisao je uglavnom na ćirilici i to ruskim jezikom. Tek mjestimice, koristio bi poneki kajkavski izraz. Po njemu, Jugoslavija je 1933. bila u Austriji, a tamo nije bilo Varaždinske županije ni ivanečkog kotara.