Pon23102017

Posljednje izmjene05:07:05 PM

Back Nalazite se ovdje: Home Zanimljivosti Zanimljivosti Reportaže Reportaža: Po šumama i gorama

Reportaža: Po šumama i gorama

gvozd1

Dana 18.03.2012 članovi udruge „Lepoglavski ahat“ (u sastavu Damir Vrtar, Leon Vrtar i Goran Božak) pod vodstvom neustrašivog vođe uputili su se u istraživanje Petrove i Trgovske gore. Put je započeo u 06:00 sati, vještom vožnjom dragog nam vođe stigli smo do Karlovca gdje smo napravili prvu pauzu, točnije u muzeju Domovinskog rata kojeg smo sa oduševljenjem razgledali.

Put se nastavio prema općini Vojnić (Vojnić je „hrvatski gradić“ smješten podno Petrove gore) u kojem smo se informirali da li je područje Petrove gore minirano. Draga naša policija informirala nas je da je područje u potpunosti sigurno (kasnije smo se uvjerili u suprotno) i krenusmo dalje.

Na Petrovoj gori trebali smo nać' rudnike barita, a pošto smo došli malo ranije krenuli smo u razgledavanje Petrove gore koja začuđujuće ima bogatu povijest. Od Kraljevog groba (počivalište posljednjeg hrvatskog kralja hrvatske krvi Petra Svačića), Partizanske bolnice, razrušenog Pavlinskog samostana do nekad bajnog zdanja tj. monumentalnog spomenika antifašističkoj borbi na Malom Petrovcu (mala napomena svim avanturistima koji se upute na Petrovu goru, nema dobro organizirane signalizacije i putokaza, karte su nerealno napravljene, zapravo u krivom mjerilu).

Svoj put nastavili smo u potrazi za rudnicima barita, točnije prema selu Gejkovcu gdje smo naišli na ljubaznog domaćina (sva sreća) koji nam je pokazao gdje se nalazi otvoreni rov bivšeg rudnika barita. Daljnja znatiželja i nada u pronalazak rude povukla nas je prema Sivačkom vrhu (mala napomena…područja su minirana, stoga je preporučen oprez) i otvorenom kopu gdje smo imali više sreće. Pronašli smo barit i goethit (getit).

Već vidno umorni i gladni upućujemo se prema Trgovskoj gori, vozeći se Banovinom uočavamo veliki problem, nigdje dućana, kafića, restorana…. Bogu iza nogu smo, prema riječima domaćina u koliko u selu nema nijedne hrvatske obitelji nema asfalta kroz selo… i tako kroz makadam gladni i žedni stižemo do restorančića na cesti prema Glini (dobar restoran, dobri čevapi) na okrjepu.

Nakon poštene pauze put se nastavlja prema rudniku u Majdanu gdje smo trebali pronaći kvarc sa sfaleritom i galenitom, te rude bakra. Malo lutanja dovelo nas je do sela i do prvog lokalnog stanovništva (većinom srpske nacionalnosti) gdje u kratkom informativnom razgovoru saznajemo da za naš pothvat u potrazi za rudom, osim stručnog vodstva (lako se izgubit, blizina bosanske granice) nemamo mogućnost pristupa terenu sa osobnim vozilom, a za ići pješice treba cca. 2:30 sata, što nismo bili u mogućnosti  izvesti jer smo na „kanp“ sa vremenom. Trgovsku goru ostavit ćemo si za sljedeću cjelodnevnu ekspediciju, na kojoj nam se možete pridružiti.

Zaključak cijelog putovanja, pronašli smo lijepe primjerke barita i goethita (getita), vidjeli do sada meni nepoznati dio Hrvatske, povijesne spomenike i što je najvažnije ugodno se zabavili i podružili.