Pon23102017

Posljednje izmjene05:07:05 PM

Back Nalazite se ovdje: Home Zanimljivosti Zanimljivosti Povijest Kak' je nekad bilo - Za Božić se nije pucalo

Kak' je nekad bilo - Za Božić se nije pucalo

U mjestima podno Ravne gore s pripremama za Božić nekada se kretalo već u proljeće kada su se nasađivali purani koji će se blagovati za Božić. I tijekom godine najbolje što je zemlja dala spremalo se za Božić, posebice vino koje se pripremalo u posebnim bačvicama.

- Završne pripreme za Božić počele su s prvom adventskom nedjeljom kada se krenulo sa šopanjem purana i patki kako bi se prije klanja udebljali – prisjeća se Marica Mavriček.
- Djevojke i žene bi se počele sastajati po kućama i raditi nakit od krep papira, dok bi dečki nakon Lucijinog počeli izrađivati baklje koje će upaliti kad se bude išlo na Ponoćku. Te baklje su se radile tako da bi se odrezalo oko metar borovog debla. Vrh bi se rascijepao na treske između kojih se umetnulo još tresaka. Takva baklja bi se sušila sve do Badnjaka kada bi se njome osvjetljivao put do crkve – dodala je Marica koja se prisjeća kako se nekad za božićne blagdane nije pucalo i kako se uvijek uoči Božica pokrečila kuća i sve u kući opralo.
Za Badnjak se u većini kuća nije jelo meso, ali stol nije bio prazan. Na njemu bi se našlo suhog sira, salate od krumpira i graha, kolači od dizanog tijesta, ali meso ne. Ono se jelo na Božić.
- Dečki su prije Božića išli u šumu po božićno drvce. Božićno drvce od mlade jele zvali smo hojčica, a od mlade smreke hojčec. U kućama gdje su živjeli stariji ljudi nije bilo božićnih drvca već bi se na drveni strop objesili bršljani, božićne jabuke i trake od krep papira. Kuglica nije bilo – objašnjava Marica koja se i prisjeća kako se božićno drvce u kućama gdje je bilo ukućana raznih generacija kitilo s velikom radošću. Nakon što bi se završilo s kićenjem i svim poslovima pripreme za Božić domaćice bi u najvećem loncu zagrijale vodu i u nju stavile sveto cvijeće kako bi voda zamirisala. U njoj bi se oprali svi ukućani koji su tako bili spremni za čekanje Ponoćke.
- Tada bi glava kuće u kuću unio božić. Tako smo zvali vreću u kojoj se između ostalog nalazio novac, ključ od klijeti, pšenicu, kukuruz, …. Kad bi glava kuće s božićem došao na vrata izgovorio bi slijedeći tekst:"Nek je hvaljen Isus i Marija. Na tom mladom ljetu veseli, tusti, debeli bili. Daj nam Bog pišćanec, racic, guskic, puric, prasec, telec, ždrijebec, sive hržićke, žarke pšeničke, zlatne kuruze, rujnoga vina, a božjega mira pa najviše". Dok je to izgovarao domaćica bi tu i tamo na njega bacila malo kukuruza i pšenice. Potom bi mu dala sira, vina i hljeb koje je kušao. Sve ono što je donio stavili bi na stol, u sredini bi napravili nešto kao gnijezdo od slame i na to stavili stolnjak. To gnijezdo od slame nije tih dana smjelo biti prazno. Nakon toga počelo je veselje, pjesma, obilazili su se susjedi i išlo na Ponoćku – prisjeća se Marica.
Kad se išlo na Ponoćku sve se orilo od pjesme. Djevojke su bile obučene u najbolju odjeću tako da se sve na njima na svjetlosti bljeskalo i sjajilo.
- Na Božić se u kući nismo smjeli ljutit. Pogotovo djeca nisu smjela ljutiti starije. Nije bilo darivanja, niti je itko očekivao kakav dar – zaključila je Marica Mavriček