Sri13122017

Posljednje izmjene11:28:08 AM

Back Nalazite se ovdje: Home Zanimljivosti Zanimljivosti Povijest Sestre milosrdnice - prvi dušebrižnici

Sestre milosrdnice - prvi dušebrižnici

milosrdnice
Pročelje negdašnjeg pavlinskog samostana
Ondašnji ulaz u Kaznionicu
Zatvorski kompleks u kojem su radili Sestre milosrdnice
Sveti Vinko Paulski

Koje su posljedice ukidanja Pavlinskog samostana Lepoglava 1786. godine i otvaranja kaznionice u prostorima tog samostana 1855. godine, pokušat ćemo opisati u recima koji slijede, a koji obuhvaćaju malo poznatu povijest kaznionice u Lepoglavi. Jesu li sestre milosrdnicezaista bile i prvi zatvorski dušebrižnici? Tko je bio Sveti Vinko Paulski, utemeljitelj toga reda?

Car Josip II. 1786. godine ukida pavlinski red, a njihove posjede razdjeljuje. Lepoglavski pavlini morali su tako napustiti samostan kojim zatim upravlja profektura državnih dobara do 1806. godine kada je dodijeljen Čazmanskom kaptolu, a oni ga 1854. godine zajedno s posjedom ustupaju državnom gospodarstvu uz dogovorenu naknadu vrijednosti.

Kroz to vrijeme izvršena je otimačina samostanske imovine, crkvenih vrijednosti i kulturnih blaga. Godine 1855. u prilagođene bivše ćelije pavlina stižu prvi redovni osuđenici za razna krivična djela i tako samostan postaje robijašnica. Kako navodi Mirko Peršen u knjizi „Lepoglava – povijest kaznionice“, posebnog tretmana s osuđenicima nije bilo sve do 1878.: „Sužnji su čamili u besposlici, zatvoreni u svojim ćelijama, okovani u gvožđe. O tim prvim godinama nema dovoljno podataka, a ono što postoji više je nego mršavo.“ No čista su suprotnost podaci koji se iznose u knjizi „Kratka povijest Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagrebu“ te u knjizi „Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga“, koju su S. B. Vračić i S. A. Kovačić izdali u Zagrebu 1998. godine.

Milosrdnice

Uspjeh sestara milosrdnica u uzdržavanju i opskrbi ženskih kažnjenica u Zagrebu ponukao je Vladu da i mušku kaznionicu u Lepoglavi ponudi njihovome nadzoru i skrbi. Upravu kaznionice i njenu opskrbu u vlastitoj režiji sestre su preuzele 18. prosinca 1855.

U početku rada, u kaznionici u Lepoglavi bilo je 240 kažnjenika, a o njima se brinulo 18 sestara. Proširenjem prostora broj se kažnjenika povećao te 1860. godine ima 720 kažnjenika. Zbog opsega rada, s njima je moralo raditi 28 sestara i dvije kandidatkinje. Prva predstojnica u Lepoglavi bila je sestra Georgija Čugmal.

Prema Statutu, koji je bio propisan za kažnjenike, morali su svi kažnjenici biti zaposleni prema sposobnostima. Među njima je bilo finih majstora raznih zanata. Radili su za Zavod, a stizale su narudžbe i izvana. Za proizvedenu robu i usluge morale su sestre plaćati obrtninu i porez od dobitka. To je vrijeme mnogih gradnji u Zagrebu i drugim filijalama Reda, pa sav obrtnički posao za te gradnje izvršavan je u kaznionici u Lepoglavi. Za mnoge crkve izrađivan je namještaj – klupe, oltari, propovjedaonice, ispovjedaonice i slike ukrašene intarzijom. Bilo je to djelo ruku kažnjenika pod vodstvom umjetnika Peruzzija.

To je dalo povoda da je Vlada zaključila da Družba ima velike dohotke od kaznionice i da se njima obogaćuju. Ugovor je produživan još dva puta po pet godina, a u prosincu 1870. godine samo još za šest mjeseci; tako je polovicom 1871. godine ugovor bio razriješen i sestre su ostavile kaznionicu u Lepoglavi iza kako su 15 i pol godina radile ondje uz zadovoljstvo vlasti, a na korist kažnjenika.

Starješina Reda zabilježio je sljedeće: „Sestre milosrdnice ostavile su mušku kaznionicu u Lepoglavi više na štetu Zavoda nego na štetu samostana. Život i rad sestara u kaznionici bio je veoma naporan, težak, odgovoran, a i pogibeljan, te je mnogo sestara umrlo od napornog rada i bolesti. Život u kaznionici bio je život štićenika, dnevno su s njima obavljani vjerski obredi molitve, propovjedi i ispovjedi. Kad bi oni ostavljali kaznionicu, mnogi od njih postali su čestiti članovi ljudskog društva.“

Tko je bio sveti Vinko Paulski?
Vinko Paulski rođen je 1581. u Francuskoj. Godine 1605. zarobili su ga gusari, a kad se oslobodio, svim se silama zalagao za poboljšanje života zatvorenika na galijama. Kralj Luj XIII. imenuje ga vrhovnim duhovnikom svih francuskih zatvora. Godine 1623. osniva misionarski red „Kćeri ljubavi“, kod nas znane kao vinkovke.

Umro je 1660., a kanoniziran 1737. Zaštitnik je nahočadi i galijota. Obično se na slikama prikazuje s malim djetetom u rukama. Sestre milosrdnice koje su na poziv zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika došle u Zagreb 1845. i tu osnovale svoj samostan, započele su odmah „poučavati djecu i dvoriti bolesnike“.

Sv. Vinko je ustvrdio Kćerima kršćanske ljubavi da je služenje kažnjenicima znak osobite naklonosti Božje: „Da, sestre, Bog vas je pozvao na to služenje. A u čemu je ta služba? To je pomaganje jadnim osuđenicima. Koje li sreće, sestre, služiti tim siromašnim kažnjenicima, ostavljenim u rukama nekih osoba, koje za njih nemaju nikakvog milosrđa.“

Danijel Šantalab