Ned22092019

Posljednje izmjene12:12:20 AM

Back Nalazite se ovdje: Home Zanimljivosti Zanimljivosti Ostalo Čak četiri javna groblja u Lepoglavi

Čak četiri javna groblja u Lepoglavi

grobljamala
Zatvorsko groblje danas
Novo groblje
Staro groblje
Spomen-groblje

Lepoglava je mali hrvatski gradić koji ima čak četiri javna groblja: Staro i Novo, Partizansko spomen–groblje i Zatvorsko groblje! Na ovom potonjem u pravilu se ukapa svaki zatvorenik lepoglavske Kaznionice koji umre u zatvoru tijekom izdržavanja kazne, a kojega obitelj ne želi sahraniti, odnosno, onaj tko nema više nikoga svoga.

U takvom slučaju pokop obavi Kaznionica o svom trošku. Kako smo se i sami uvjerili, svaki je takav grob obilježen, ali u odnosu na ranije – na križevima više nisu ispisana imena umrlih zatvorenika! Najpoznatiji pokojnik lepoglavskog zatvorskog groblja svakako je Vinko Pintarić, poznati zagorski „čaruga“ i višestruki okrutni ubojica. Njegovo ime i prezime još je do prije nekoliko godina bilo vidljivo ispisano na križu, ali sad se više ne vidi.

U odnosu na prijašnje godine lepoglavsko se zatvorsko groblje u mnogočemu izmijenilo. Naime, na križevima više nema imena zatvorenika – pokojnika, svaki je grob okićen buketom cvijeća (za što se pobrinula Kaznionica Lepoglava), a groblje je i ograđeno. No, mnoge je grobove zarasla trava, godinama su bili zapušteni, tako da se danas ne zna tko je točno gdje sahranjen.



Davno, dok je kod nas još bilo izvršenja smrtnih kazni, oni koji bi na taj način završili život sahranjivani su u tajnosti, a za grob im se u pravilu ne zna. Potražili smo nekoliko osoba za koje smo doznali da su prije radile u Kaznionici, a sad su u mirovini. No, samo je jedan bivši zaposlenik pristao govoriti o toj temi, ali pod uvjetom da mu ne spominjemo ime i da ga ne snimamo.

- Za mog službovanja u Kaznionici Lepoglava zatvorenike koji su tamo umrli, a obitelj nije htjela preuzeti tijelo, pokapali bi na zatvorskom groblju. To se radilo krajnje pažljivo i odgovorno: kad bi osuđenik umro u zatvoru, obavijestilo bi se javno tužilaštvo, sud, policija, bio je pozvan i patolog kako bi se utvrdio uzrok smrti, a potom se obavještavala obitelj da preuzme tijelo pokojnika. No, mnoge obitelji nisu željele primiti tijelo jer su se, očito, tog svog člana odrekle čim je završio u zatvoru, pa nije preostalo drugo nego pokopati ga na zatvorskom groblju. Bilo je i onih koji nisu imali nigdje nikoga, pa ih nije imao tko sahraniti. Primjerice, upravo tijelo pokojnog Vinka Pintarića, kojeg se i danas mnogi sjećaju po zlu, nije htio preuzeti nitko od njegove obitelji, pa je pokopan ovdje u Lepoglavi, na zatvorskom groblju. Ipak, kako sam imao prilike čuti, netko potajno tu i tamo dođe na njegov grob, zapali svijeću, jednom ga je i uredio. Sjećam se dobro i njegovog pokopa: križ na čelu sprovodne povorke nosio je Pero Mađar iz Lepoglave, raku su iskopali osuđenici, a uz njih je u povorci bilo i nekoliko stražara.

Crkva ne pravi razlike između pokojnika. Ako je umrli zatvorenik bio kršten i ako se došlo po svećenika da ga otpremi na vječni počinak, svećenik bi to učinio kao i za svakog drugoga. Ali to nije bilo uvijek tako. Nakon Drugog svjetskog rata svećeniku je bilo zabranjeno da sudjeluje u pokopima zatvorenika. S dolaskom demokracije u Hrvatsku opet je uveden taj običaj i upravo je Vinko Pintarić bio prvi zatvorenik koji je na taj način pokopan na zatvorskom groblju u Lepoglavi.

Naš se sugovornik prisjetio da se svojedobno pričalo kako je na tom istom groblju u Lepoglavi u velikoj tajnosti pokopan i Andrija Artuković, nekadašnji ministar unutarnjih poslova te pravosuđa i bogoštovlja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kojega su 1986. godine Sjedinjene Američke Države ilegalno izručile Jugoslaviji, a potom je u Zagrebu osuđen na smrt.

Pogubljenje nije dočekao – umro je u zatvoru, a njegovim najbližima nikad nije priopćeno gdje je pokopan.

Tadašnja Socijalistička Republika Hrvatska posebno je zbog njega donijela zakon prema kojemu i osuđenika koji umre očekujući izvršenje smrtne kazne treba pokopati kao da je pogubljen, a mjesto ukopa ne smije saznati ni najbliža rodbina. Danas se još uvijek nagađa da su pripadnici bivše Službe državne sigurnosti negdje na lepoglavskom zatvorskom groblju potajno pokopali urnu s posmrtnim ostacima Andrije Artukovića.

Takve priče potkrepljuje činjenica da je upravo u lepoglavskom zatvoru bila izrađena kabina u kojoj je tijekom suđenja u Zagrebu boravio Andrija Artuković. Kao i to da su tadašnji pripadnici Službe državne sigurnosti redovito surađivali s rukovodstvom Kaznionice Lepoglava. Zanimljivo, ali do danas se nitko od tih ljudi nije odvažio, premda su mnogi još živi i poznata su im imena, da napokon otkrije sve tajne takvih – bezimenih počivališta!

Varaždinske vijesti