Pet20092019

Posljednje izmjene12:12:20 AM

Back Nalazite se ovdje: Home Zanimljivosti Zanimljivosti Ostalo Gljive - jesenska strast nakon berbe

Gljive - jesenska strast nakon berbe

Branje gljiva pravi su jesenski hit! Pravi znalci, stari gljivari dobro znaju kako gljivama mogu obogatiti obiteljski stol. Gljive su zdrave i bogate aminokiselinama, bogate su kalcijem, magnezijem i drugim mineralnim tvarima, neke sadrže i vitamine B, C ili D. A što je najbolje, dovoljno je po njih samo otići u šumu ili na kakvu livadu! Ovo posljednje; 'dovoljno je po njih otići.... '- NE, ne i ne ! To je samo priča za naivce, 'gradsku djecu' i neznalice!

Gljivarstvo je posebna vrsta, 'korisne razonode' i možda jedina u kojoj su prisutne brojne predrasude i mistifikacije koje sigurno otežavaju svladavanje osnovnih znanja o branju gljiva. Kako i ne bi kad je na svijetu nekoliko tisuća vrsta gljiva, a dovoljna je samo jedna lagana površnost, brzopletost i loša odluka pri branju, koja može vas i vaše bližnje stajati života. Stoga prije nego se uputite po klobučaste plodove koje nam priroda nudi, trebate se dobro naoružati znanjem kako ne bi brali 'krive' gljive!

Početnicima je preporučljivo nabaviti kvalitenu knjigu ili priručnik o gljivama. Naravno time nećete postati gljivari, ali i sami morate biti svjesni činjenice da bez osnovnog znanja o njima, nećete daleko stići. Dobro je s drugima o njima razgovarati, posjećivati izložbe kako bi učvrstili stečeno znanje i poznate stavove.

U pravilu prvu sezonu branja gljiva osim s knjigom u ruci, u šume i na livade obavezno morate ići s nekim iskusnim gljivarom! Sigurno će vam se dogoditi da se gljiva koju biste htjeli ubrati ne podudara s fotografijom gljive u vašoj knjizi i tu često dolazi do zbunjenosti -u knjigama su najčešće fotografirani savršeni primjerci svojega roda i to u savršeno izabranom trenutku kada 'sunčeva svjetlost' podiže neutralnu zelenu boju mahovine, a ističe svaki detalj objekta/gljive- naravno sada karikiramo situaciju, ali zaista, u prirodi nailazimo na možda manje lijepe, ponekad malo svjetlije ili tamnije, ali jednako ukusne primjerke.

Stoga je važno iskustvo starijih gljivara, koji će vam odmah razbiti neke predrasude i uputiti vas na pravi put. Početnicima se ne preporučuje traganje za teško prepoznatljivim vrstama, već je bolje naučiti nekoliko čestih u našim šumama i 'lako' prepoznatljivih vrsta kao što su vrganji, dedeki, lisičice, rujnice, grmače, trubače, sunčanice itd.... Kada smo kod načina upoznavanja s gljivama i stručnjaci dvoje na koji način tome pristupiti. Jedni zagovaraju teoriju da je najbolje upoznati najčešće i najprepoznatljivije vrste gljiva dok drugi tvrde da je najbolje prvo upoznati one koje nikako ne bi trebalo brati, dakle one smrtno opasne vrste kojih u nas i nema mnogo!

Tu se prije svega misli na gljive iz porodice Amanita koje su vrlo slične nekim jestivim vrstama, a na žalost se događa da ih i iskusniji berači zamjene. Kod učenja o gljivama trebalo bi se i pobliže upoznati sa svim njihovim karakteristikama i raznolikostima (morfološkim značajkama gljiva) jer je jedino to pravi put da postajete sve bolji i sigurniji gljivar.

Dobra je uputa i starim gljivarima i početnicima, a na koju se često zaboravlja; NE berite posve mlade i nerazvijene gljive! Jer upravo su one najveća opasnost i tada dolazi do najčešćih zamjena npr.- vrlo je lako zamijeniti jestivu i vrlo ukusnu sunčanicu s otrovnom pupavkom (amanitom)!!!

Također treba potpuno zaboraviti stare teorije naših djedova i baka o raspoznavanju jestivih od nejestivih gljiva- kao ono da su sve gljive jestive koje su nagrizli puževi, crvi, ptice ili ostali šumski životinjski svijet ili ona priča da je svaka gljiva koja pocrni na presjeku klobuka otrovna!?

Koliko je napisanih knjiga o gljivama toliko je i autora nekim gljivama dalo određene/posebne značajke. Tako se u pojedinim izdanjima neke gljive smatraju otrovnima ili nejestivima, dok se već iza naslova neke druge knjige ista gljiva smatra poslasticom. Sreća je da se takvi slučajevi mogu nabrojati na prste jedne ruke, ali ipak treba pripaziti! Također kod početnika može doći do zabune jer pojedine gljive imaju više naziva, pa ako se u vašoj knjizi ne nalazi onaj pravi, potraga se može pretvoriti u pravu malu avanturu.

Gljivarstvo je među ostalim vrlo zdrav hobi, jer tijekom jednog obilaska šume u potrazi za gljivama, u nekoliko sati možete prevaliti i do 15- tak kilometara. Složit ćete se to je izvrsna rekreacija na svježem zraku!

Gljive zbog visokog postotka vode u masi ne mogu dugo stajati, zato kada ih berete spremajte ih u pletenu košaru s klobucima prema gore tako da bi prilikom nošenja ostatak micelija ispadao natrag na zemlju. Ako gljive spremate npr. u plastične vrećice (a i toga se po šumi vidi..!!) ili kakve druge neodgovarajuće posude, mogu naštetiti zdravlju. Gljive u najlonu bez dovoljno zraka brzo se kvare i pretvorit će vam se u kašu. Nepoznate i otrovne gljive nikada nemojte stavljati u košaru zajedno s jestivima. Ako želite kod kuće proučiti neki takav primjerak na koji te naišli, smjestite ga odvojeno od drugih.

Idealno vrijeme za branje gljiva je rano jutro kada nije prevruće, ali i zato jer će te sigurno biti među prvima u šumi! Ubrane gljive mogu se čuvati u hladnjaku 2 do 3 dana i to opet u primjerenoj posudi, a nikako u plastičnoj vrečici. Želite li ih zamrznuti to ne činite sa svježim gljivama, već ih malo blanširajte, tako će gljive sačuvati svojstvenu aromu, a vi će te imati lakši posao pripremajući ih.

Gljive su nesumnjivo hrana budućnosti, jer u njima gotovo da nema masnoća, šećera i kolesterola. Kalorijska vrijednsot također je niska i ona na 100g ljiva iznosi oko 25 kalorija.

Dakle, mnogo je stvari na koje treba pripaziti prije prvog odlaska u šumu i kada su gljive u pitanju ne smije biti nikakve improvizacije! Ako još uvijek mislite da su gljive samo dobrodošao besplatan ručak, bolje se okanite gljiva i gljivarenja!!

D.K.