Antun Visinski, šezdesettrogodišnji umirovljenik iz Zalužja koji je veći dio svog života proveo radeći u Mariboru, na skrivenom je brdu nedaleko Lepoglave posadio preko tisuću sorti dalija koje je sam i uzgojio. Njegova kolekcija ove vrste cvijeća najveća je u Europi, a svakoj je sorti nadjenuo žensko ime.
Ukupno je uzgojio oko dvije tisuće sorti dalija, što čini najveću takvu zbirku u Europi. Ljubav prema dalijama nije prestala ni nakon njegovog preseljenja u susjednu Sloveniju, kamo brojni stanovnici ovog kraja odlaze u potrazi za poslom. Svoju je zbirku dalija redovito upotpunjavao novim sortama, no nikada nije u potpunosti bio zadovoljan dobivenim. Iz tog se razloga odlučio na kompleksan i zahtjevan postupan križanja dalija kako bi dobio novi oblik, veličinu i boju cvijeta.
O dobivanju novih sorti dalija nije postojala stručna literatura pa se Antun savjetovao sa stručnjacima u tom području, ali tada se nitko još nije bavio križanjem te vrste cvijeća. Uz puno truda i uloženog vremena, Antun je pronašao najbolji način i usavršio postupak križanja dalija. Antunu je uzgoj cvijeća tek hobi kojem se u potpunosti može posvetiti otkako je u mirovini. Njegove dalije nisu na prodaju, iako ih nerijetko dijeli susjedima i prijateljima, a s financijske strane uzgoj cvijeća iz hobija je neisplativ i skup.
Iako je Antun za svoj uzgoj dalija više puta nagrađivan, zbog preskupe registracije nije registrirao niti jednu sortu dalija. Životni vijek dalija traje od srpnja do prvog većeg mraza kada one ocvatu. Upravo je ovo Antunu najteže razdoblje jer mora pažljivo označiti svaku sortu i pripremiti joj mjesto za slijedeću godinu. Posla oko dalija ima i preko zime, a njegove cvjetne kombinacije u još bogatijem ruhu ponovno će zasjati slijedećeg ljeta. Naime, Antun ima u planu uzgojiti plavu daliju, što mu još do sada nije uspjelo.