Vrijedne ruke Željka Mežnarića

sitari-n

Željko Mežnarić, vlasnik obrta „Sitar“ iz Žarovnice, na 52. Međunarodnom obrtničkom sajmu u Zagrebu osvojio je nagradu Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva u kategoriji tradicijskih i umjetničkih obrta „Vrijedne ruke“, koja zasigurno znači iznimno strukovno priznanje zbog nastavljanja nekad bogate, a sada sve skromnije tradicije izrade različitih uporabnih kućanskih predmeta od rogoza, slame, šiblja i ostalih prirodnih materijala.

Taj, jedan od rijetkih preostalih tradicijskih primijenjenih narodnih umjetnika svladao je umijeće cekeraša, košaraša, sitara, rešetara i druga još u dječačkoj dobi, uz majku Anku i oca Blaža, od kojeg je prije 13 godina naslijedio obrt, danas jedini u tom dijelu Hrvatskog zagorja. Njihova obiteljska kuća prepuna je logožara raznih veličina, od dječjih, damskih, muških, do onih najvećih, mesarskih, zatim proizvoda od slame – košarica svih veličina, u kojima se nekada držalo brašno i u kojima su se tijesta najbolje dizala, posuda za čuvanje i sijanje žita, košnica za pčele, različitih košara od vrbove šibe, sita i rešeta te ostalih čudesnih predmeta. Sve je to Željko izradio uz pomoć roditelja i radnika Stjepana Bistrovića, kojem uredno isplaćuje plaću.

Temeljna je karakteristika tog zanata odnosno umijeća ručni rad bez posebnih pomagala ili kalupa. Najvažnije su ruke koje stvaraju estetski dopadljive, korisne i prirodne uporabne predmete. Kako kaže Željko Mežnarić, izrada bilo kojeg od tih proizvoda tek je završni čin čitavog procesa do njegove finalizacije. Primjerice, za predmete od rogoza najprije treba krenuti u „žetvu“ rogoza po kanalima, močvarnim predjelima, riječnim rukavcima i žabokrečinama, pa je tako Željko brao rogoze sve do Kutine.

Najbolji su tzv. Ženski rogozi, koji nemaju „batke“, i to oni koji rastu u što dubljoj vodi, pa je često potrebno zagaziti u vodu i iznad pojasa. Kad se rogoz nabere, doveze se kući, reže i para na sitne dijelove, pa se suši na suncu u travi i rosi oko tjedan dana, kako bi dobio bijelu boju. Nije lako doći ni do slamnatih proizvoda. Valja najprije zasijati raž, požeti je srpom, ručno „izmlatiti“ izgrabljati i pripremiti za pletenje.

Dugotrajan je i proces izrade pletenih proizvoda od vrbove šibe. U sve proizvode Mežnarićevih upleteno je mnogo truda, ali unatoč tome, kao i lijepom izgledu i njihovoj funkcionalnosti, od tog se zanata jedva preživljava. Putuju po sajmovima, proštenjima, pučkim veselicama i tržnicama te nude svoje dopadljive proizvode po cijeni od dvadesetak do stotinjak kuna ili prema pogodbi. Sada, kad im je čak Ministarstvo iskazalo priznanje nagradom „Zlatne ruke“ i kad se za njih pročulo, možda će osim moralne zadovoljštine biti i neke materijalne koristi. Stoga su zahvalni Obrtničkoj komori Varaždinske županije koja je financirala nastup obrta „Sitar“ na Zagrebačkom velesajmu.

Izvor: Varaždinske vijesti